Na nekih pola kilometra uzvodno od ušća rijeke Trešnjice nailazimo na čuveni Tadića potok, kultno mjesto drinskih škobaljaša. Problem sa ovim mjestom jeste u tome što ga mogu pronaći samo oni koji tu već dolaze, jer, Drina je tu udaljena par stotina metara od puta, a obala je izrazito strma i može se do vode samo sa jedne pozicije. Drugi, ali znatno manji problem je što ovaj teren funkcioniše samo po izrazito malom vodostaju, takozvanoj nuli. Ipak, vrijedi se malo pomučiti i pronaći ovaj teren tamo negdje u pozno ljeto, kad proradi „trula trava“. Vrijedi zbog toga što ovdje „stanuju“ možda i najkrupniji škobalji na cijelom toku Drine. Dodatnu čar borbi sa orijaškim škobaljima daju same karakteristike terena, koji je sav nekako kvrgav, pločast, zatalasan i oštar – ribarski rečeno zajeban. Kad vam se u pola ljute matice natovari na štap škobalj od dva i po kila, treba vam pola minute da budete načisto, da li na štapu imate ribu ili nečiji zimski kaput. Koliko naš narod voli krupne škobalje, vidi se iz nadimaka koje im daju: bimbo, dusa, ronjgo, grbo, grmalj, domaćin, lupača, gargamel, tepsija, krme… Malo se koja riba može podičiti ovako sočnim repertoarom imena „od milošte“.
Suljin vir
Ako niste pronašli Tadića potok, ne mari, upravo ulazimo u rejon sela Bačevci, gdje se, jedan do drugoga, nižu tereni iz bajke. Orijentir neka vam bude škola u Bačevcima, kraj koje možete i da siđete do vode. Od škole uzvodno do ušća Bačevačkog potoka imate oko 200 metara vjerovatno najproduktivnijeg ljetnjeg terena za lov škobalja. U pitanju je klasični plitki zatalasani brzak, dobro prokrvljen kiseonikom i stalno osunčan, što pogoduje bujnom razvoju epifitona i modrozelenih algi, dakle, pravi škobaljski „pašnjak“. Problem ovog terena je što ribara ima koliko i škobalja, pa vam se zamanta u glavi od stalnog praćenja tuđih plovaka. Ako ne volite ovakav vid društvenog života, moj vam je savjet da se spustite 300-400 metara nizvodno od škole, na teren „ploče“, koji se lako prepoznaje po markantnom stijenju, koje tvori pravo malo poluostrvo. Ovaj teren je jedan od mojih favorita, što zbog vanredne ljepote pejzaža, to i zbog mogućnosti lova različitih vrsta riba. Nekada je ovo bio jedan od glavnih „penala“ za lov krupne mladice, mada je ni danas nije rijetkost vidjeti, i to u po bijela dana. Naravno da je i ovdje škobalj dominantna riba, ali je ovo jedan od onih rijetkih terena gdje vam se lako može desiti da dobijete mrenu svog života. Kažem „dobijete“, ali ne i izvučete, jer uglavnom su to primjerci znatno teži od 5 kg, i po pravilu ne uzimaju ustima, već ih „zalijepite“ za neko nezgodno mjesto. Ko misli da je lako izvući drinsku mrenu od preko 6 kila, zakačenu za šupak, u vodi odličnoj za rafting, neka izvoli – „ploče“ ga čekaju. Na ovom terenu, pogotovo u junu i julu, po izlaznim kanalima između kamenih ploča, bude dosta solidnog lipljena, a zalomi se bogami i poneka krupna pastrmka.
Autor: Ranko Travar
Više detalja na: http://www.travarfishing.com/index.php/blog/ribolovacki-tekstovi/reportaze/739-5-od-tresnjice-do-baskija